Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

utorak, 14. srpnja 2015.

'Apa' Damjan iz Šaga

Djed moga supruga, 'apa' Damjan, bio je snalažljiv i vrijedan čovjek.

Damjan Čolaković (  1916. -1993.)



Rođen je 1916.g. u selu Šag  u blizini Valpova, od majke Reze i oca, također Damjana.

Reza-Damjanova majka, Zvonimirova baka, Dejanova prabaka


**

Damjan Čolaković oženio je Rezu Zemljak, djevojku koja je kao malena djevojčica ostala bez oka, i u kojoj je pronašao životnu suputnicu i imao s njom troje djece: Franju (koji je preminuo kao dijete), drugog Franju i Zvonimira ( Zvonka).

Damjan i Reza s Franjom i Zvonkom, 1953.

Damjan i Reza u svatovima u selu


Zanimljivo je i pomalo zbunjujuće što su se u jednom trenutku u priči našla dva Damjana i dvije Reze, otac i sin, majka i snaha.


***

Imao je mlin, smješten u malenoj zidanoj prostoriji, kojim je usluživao i ostale suseljane koji nisu posjedovali vlastiti. Danas nije ništa neobično imati mlin i gotovo svaki poljoprivrednik ili stočar ima svoj ''čekičar'', međutim, u ono vrijeme  malo tko se mogao podičiti takvim strojem. Ljudi su dolazili mljeti kukuruz i druge žitarice.
Zidana prostorija s mlinom,   Ulica braće Radić 127


 Osim toga držao je i pilanu.
 Imao je i nekoliko radnika s kojima je rezao drvenu građu, daske i sl.
 Strojeve je pokretao pomoću struje koju je sam proizvodio preko arana, dizel motora, jer u to vrijeme još nisu imali provedenu električnu energiju.

Damjan Čolaković, sjedi u kolima, najvjerojatnije ulica u Šagu
Damjan


****




Reza (1917.-1994.) i Damjan (1916.-1993.)
Jedna od posljednjih fotografija

***



  Na kraju priče, kada promatram posljednju i prvu fotografiju, pokušavam shvatiti koliki su preokret u životu doživjeli ljudi njihova vremena, kolike napretke i promjene, nekoliko država...od drvenih kola i konja, blatnog puta i svijeće na stolu...do automobila, struje, čak i prvih telefona u selu, kako tko.  I sve su podnosili i sve su preživjeli. Koliko god su brze promjene danas, mislim da nikada više neće biti tako drastične, vidljive, barem ne za života jednog čovjeka. Sada se mijenjaju nijanse koje nisu od životne važnosti,  a tada se radilo o potpunom zaokretu stila življenja.
A možda se varam, vrijeme će pokazati kao i uvijek.


Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na komentaru :)