Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

srijeda, 12. kolovoza 2015.

Ja posijah lan...(žetva)

                         
Prvi dio priče.
Drugi dio priče.

 Od prvih plavih cvjetova, preko zelenih glavica do suhih tobolčića...






Nakon četiri mjeseca napokon sam dočekala svoje sjemenkice lana.



 Tobolci su potpuno suhi, smeđi i lako se ljuskaju i pucaju. 


U tobolčiću je bilo devet sjemenki lana (bude ih 8 do 10).


I tako je završila još jedna mala, povrtlarska avantura. Upoznala sam lan, biljku koju nemamo prilike tako često viđati u svojim vrtovima i na poljima. Biljku koja je u prošlosti u našim krajevima bila cijenjena, a čije sjemenke danas uglavnom uvozimo iz Indije. I ove moje su 'potomci' indijskog sjemenja, uzgojene u hrvatskom tlu. Kako god, krug je zatvoren. U prirodi je sve tako jednostavno.

4 komentara:

  1. Fantastično izvedeno. Pomislih kako je dragoceno svako to sitno seme tako kad ga lično uzgojimo. Ja dosta koristim lan za hleb i nemam ispravan odnos prema njemu tako sićušnom kad mi se slučajno rasipa dok mesim.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Baš tako, a nemilosrdno ga rasipamo kad ga kupimo u trgovini...sad je na redu malo pipljaviji dio posla, treba ''rasporiti'' svaki tobolčić i povaditi sjemenkice...sigurno će biti i dosta izgubljenog sjemenja po dvorištu...

      Izbriši
  2. Ovaj lan ima posebnu vrijednost, zar ne?

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru :)